Mali Lošinj

Lošinj je najveće naselje na otoku, smješten sa južne strane lošinjskog zaljeva, te je zahvaljujući tom položaju postao značajno pomorsko i trgovačko, a danas i turističko središte. 

Smješten je u uvali Augusta, najvećoj zatvorenoj uvali ovoga otočja. Sa 6.500 stanovnika, danas je Mali Lošinj najveći otočni grad na Jadranu. Počeci Malog Lošinja sežu u 12. stoljeće kada je na otok Lošinj došlo dvanaest hrvatskih obitelji nastanivši se u istočnoj uvalici Sv. Martin. Prvi hrvatski doseljenici bili su stočari i poljoprivrednici, kasnije prelazeći na ribarstvo, pomorstvo i brodogradnju selilo se i cijelo naselje prema obali. 

Zlatno doba Malog Lošinja bio je konac 19. stoljeća kada je, zahvaljujući moru i pomorstvu "Malo selo" postalo pomorski gradić. Zbog velikih promjena i krize pomorstva na ovom području, prelaskom sa jedrenjaka na parobrode, činilo se da je sudbina takvih i sličnih gradića zapečaćena. Otkrivanjem zdravstvenih učinaka otočne klime, te nastajanjem nove privredne grane, turizma, otvorena je nova stranica u povijesti Malog Lošinja. 

Danas je Mali Lošinj jedan od glavnih turističkih centara na Jadranu, poznat u svim europskim turističkim krugovima o čemu svjedoče mnogobrojni vjerni gosti, koji ga posjećuju svake godine iznova.

Klima

Svako istraživanje klime Malog Lošinja nezaobilazno polazi od istraživanja Ambroza Haračića, profesora Pomorske škole u Malom Lošinju, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća definirao sve osobine Lošinja, naročito u odnosu prema pojedinim lokalitetima na Jadranu i Mediteranu. Proučavanja klime otoka Lošinja imala su u ono doba presudnu vrijednost, pa su tako 1892. godine Veli i Mali Lošinj proglašeni klimatskim liječilištima, što je otoku otvorilo put u novu granu gospodarstva - turizam.

Glavna karakteristika mediteranske klime su blage zime i ne suviše vruća ljeta. Otok Lošinj dovoljno je udaljen od obale tako da je dominantnan utjecaj mora. More se ne zagrijava brzo kao obala, ali gubi toplinu mnogo sporije, te je zimi more rezervoar topline koji zagrijava zrak. Posljedica su blage i toplije zime u odnosu na kopneni dio Primorja.Izrazita maritimnost odražava se i u ublažavanju ljetnih sparina, pa Mali Lošinj ima osjetno manji broj dana s maksimalnom temperaturom višom od 25 °C.

Po temperaturnim karakteristikama i mikroklimi Mali Lošinj se može uspoređivati sa mjestima na Azurnoj obali (Cannes, Nizza), a od San Rema, Krfa, Palerma ima 1 do 2 °C više srednje temperature.
Temperature mora su kroz cijelu jesen, zimu, te prvog dijela proljeća više od temperature zraka. Rashlađujući utjecaj mora upravo je onda kada treba, u toplijem dijelu godine. Ako uzmemo temperaturu mora od 20 °C kao ugodnu za kupanje, u Malom Lošinju sezona kupanja može biti 126 dana, od prve dekade lipnja do druge dekade listopada.

Osunčanje je također jedna od najznačajnijih odrednica lošinjske klime. Prosječni broj godišnjeg osunčanja je 2580 sati. Po broju sunčanih dana Mali Lošinj se uspoređuje sa sjeverno afričkim gradovima i južnim predjelima Jadrana. Element osunčanja je od velikog značenja za boravak turista i značajna je determinanta kod odabira mjesta za odmor i oporavak tijekom cijele godine.
Najviše padalina je u rujnu, studenom i u prosincu, a najmanje od travnja do kolovoza. Kišno razdoblje traje od jeseni do kraja prosinca. Mali Lošinj ima godišnje relativno dosta padalina što je bitno zbog čišćenja zraka, smanjenja ugljičnih kiselina i stabiliziranja zraka, što je isto jedno od bitnih obilježja mjesta koje se koriste u liječilišne svrhe.

Zbog već prethodno navedenog položaja Malog Lošinja u zatvorenoj luci s jugozapadnom orijentacijom, zaleđem koje je pošumljena uzvisina koja ga štiti od Velebita, utjecaj bure u mjestu se ne osjeća. Ulaz u lošinjsku luku, kao u uvale Čikat i Krivica potpuno su zaštićeni, tako da su i za najveće bure moguće šetnje tim dijelovima otoka. Mali Lošinj ima prosječno oko 118 dana godišnje potpune tišine bez vjetra.

SREDNJA MJESEČNA TEMPERATURA MORA (m - oC), Mali Lošinj, 1981 - 94.
	I	II	III	IV	V	VI	VII	VIII	IX	X	XI	XII	GOD
m.	12.3	11.8	12.1	14.0	16.6	20.5	23.2	23.6	21.6	19.2	16.3	13.9	17.0

t - srednje mjesečne
M - maksimalne
m - minimalne

MJESEČNE TEMPERATURE ZRAKA (oC), 1981 - 94.
	I	II	III	IV	V	VI	VII	VIII	IX	X	XI	XII	GOD
t	12.3	11.8	12.1	14.0	16.6	20.5	23.2	23.6	21.6	19.2	16.3	13.9	17.0
M	10.3	10.1	13.2	16.5	21.2	24.8	28.6	28.7	24.6	19.9	14.5	11.5	18.7
m	5.7	5.0	7.4	10.2	14.3	17.6	20.8	21.1	18.0	14.5	10.1	7.4	12.7

 

Flora

Blaga klima otoka Lošinja odražava se u velikom bogastvu biljnih vrsta. Prema istraživanjima identificirano je 1018 biljnih vrsta, od kojih autohtonoj flori pripada 939 vrsta. Od toga se 230 vrsta ubraja u ljekovito bilje. Oko 80 vrsta, uglavnom egzotičnih biljaka, donešeno je iz drugih krajeva svijeta. Donijeli su ih lošinjski kapetani i pomorci tijekom svojih putovanja i zasadili ih u vrtovima oko svojih kuća. Zbog karakteristične klime ovdje uspjevaju nasadi koji pripadaju južnodalmatinskom i sicilijanskom biljnom svijetu. Ovdje uspjevaju agave, meksički kaktusi (opuntia ), palme, magnolije, mirte, pistacije, mimoze, smokve iz Indije (karmus-nassarah), limun, naranča i mandarine (dovezene iz Vijetnama u Palermo, a onda u Mali Lošinj).

Guste borove šume Malog Lošinja postale su zeleni pojas koji mjesto i luku štiti od bure. Na predjelu Čikata šume su se postepeno pretvorile u perivoj. Danas je gusta borova šuma Lošinja simbol otoka i neprocjenjiva vrijednost za njegov turistički razvoj. Predjel Čikat proglašen je park šumom.Vegetacija je na otočju bujna u sva četiri godišnja doba. Prema istraživanjima prof. A. Haračića stanje vegetacije poboljšava klimu. Kulminacija vegetacije je u svibnju kad cvate najviše bilja. Najljepši mjeseci na Lošinju su od ožujka do svibnja, zbog ugodne i blage temperature zraka, bogastva bujanja vegetacije i ispunjenosti zraka aromatičnim mirisima.

Fauna

Značajno je da na lošinjskoj otočnoj skupini nema zmija otrovnica; iako ima neotrovnih zmija i guštera. Otok Lošinj dom je macaklina, guštera iz porodice gekona. Macaklini su ugrožena, zakonom zaštićena vrsta, te je njihovo uništavanje protuzakonito i kažnjivo. Jedanaestogodišnji Jakov Matunci iz Malog Lošinja projektom zaštite macaklina, sredozemnih guštera koji žive na većini jadranskih otoka, osvojio je početkom svibnja 2004. godine u švedskom gradu Göteborgu treće mjesto na svjetskom Volvo Adventure natjecanju u zaštiti okoliša

Na otoku ima sitne divljači, zečeva, divljih kunića, kune bjelice, dok su krupnije životinje jeleni lopatari i mufloni naseljeni na južnom dijelu otoka Cresa. Od pernate divljači ima mnogo jarebica, kamenjarki, šljuka i naseljenih fazana, a od ptica grabljivica ovdje žive: jastreb, kobac, sokol, te bjeloglavi sup koji je zbog malog broja očuvanih primjeraka zakonom zaštićen.
Od domaćih životinja najrasprostranjenije su ovce koje pružaju idiličnu sliku na otočnom kamenjaru sjevernog dijela otoka Lošinja.

Zbog izrazite razvedenosti more koje oplakuje obalu otočja bogato je biljnim i životinjskim svijetom. Neprekidna strujanja mora među uvalama i uvalicama daju moru izrazitu bistrinu i jasnoću, čistoću i prozirnost. U našem moru živi 95 vrsta riba, 71 vrsta desetonožnih rakova, školjki, puževa, razne vrste morskih cvjetnica i bodljikaša.
Dupini su česti posjetioci ovoga područja, razigrani i spremni za kontakt s čovjekom, za razliku od nekih akvatorija susjednih zemalja gdje su u potpunosti nestali. Oni su izvanredni biološki pokazatelji stanja okoliša u kojem žive.