Veli Lošinj

Smješten je u uskoj uvali na jugoistočnoj strani otoka Lošinja, u podnožju brda Sv. Ivan. Visoke kuće, u prvom redu oko luke, te brojne raskošne vile s lijepim vrtovima, glavne su značajke ovog lijepog gradića, koji je sa svojih 1000 stanovnika, drugo naselje po veličini na otoku.

Interesantno je spomenuti da je nekada Veli Lošinj (Velo selo) bio veći od Malog Lošinja (Malo selo), ali se Mali Lošinj kroz povijest brže razvijao, te je danas situacija obrnuta, ali su nazivi ostali do današnjih dana. 

U uskim uličicama Velog Lošinja, kroz "portune" vide se raskošne vile nekadašnjih kapetana, brodovlasnika i bogate gospode. U vrtovima tih vila skupljeno je 80-tak vrsta različitog bilja, dok u velološinjskom parku, ispred današnjeg liječilišta, a nekadašnje rezidencije nadvojvode Karla Stjepana, ima više od 200 botaničkih vrsta.

U neposrednoj blizini Velog Lošinja smještena je mala ribarska lučica Rovenska, koja plijeni pažnju svojom prekrasnom plažom, ribarskim ugođajem, tradicijom ljudi koji su svoj život posvetili moru i izravnom dodiru s prirodom.

Nerezine

Lijevo od glavne ceste, podno brda Osoršćice, smještene su Nerezine, prvo mjesto na koje nailazimo na otoku Lošinju.Mjestom dominira zvonik franjevačke crkve sa samostanom (XV. st.). Unutrašnjost crkve krije sakralna umjetnička djela među kojima se svojom ljupkošću ističe slika Bogorodice s djetetom, nepoznatog venecijanskog slikara iz XV. st. Nerezine su mjesto koje se postupno iz težačke i pastirske jezgre razvilo u ribarsko i pomorsko naselje s brodogradilištem poznatim po svojim majstorima i izradi brodova od drva. Stari škver još uvijek radi, a uređuje se i nova marina koja će obogatiti turističku ponudu mjesta. Dva turistička naselja, dva kampa, dva nova malena obiteljska hotela, kao i velik broj privatnih soba i apartmana nude ugodan smještaj, a restorani odličnu kuhinju.

Osor

Na mjestu gdje su se otok Lošinj i Cres najviše priljubili smjestio se gradić koji je u antička vremena doživio svoj trenutak slave. Zahvaljujući prokopanom kanalu (Cavata, Kavuada, Cavanella), koji je omogućavao prolaz i plovidbu iz jednog mora u drugo, ovdje se u prošlosti odvijao glavni tranzitni promet između Sjevernog Jadrana i dalmatinske obale, što je od Osora učinilo internacionalnu luku. Temelji gradskih zidina otkrivaju drevnu povijest čiji tragovi sežu u pretpovijest do IX. st. prije Krista, a ime gradića, Osor – Apsoros za koje se smatra da potječe od imena antičkog junaka Apsirta, brata nesretne Medeje, čini ovaj starodrevni gradić mitskim. 

Antički gradski trg na kojemu se nalaze prekrasne zgrade iz XV. i XVI. st., gradska vijećnica s natkrivenom ložom (danas Gradski muzej), biskupska palača te velebna katedrala sa zvonikom sačinjavaju povijesnu jezgru grada.

Cijeli je grad Osor zapravo muzej na otvorenome u kojemu su umjetnici svih epoha ostavili svoj trag, od suvremenog Meštrovića do ostataka antičkih zidina, utvrda, prve ranokršćanske bazilike; grad-muzej čiji vrtovi i parkovi u zelenilu kriju tragove prastarih antičkih vila, renesansnih portala i samostana. Gradić, koji je u isto vrijeme i povijest i muzej, ljeti postaje jedinstveni scenski prostor bogat kulturnim događanjima među kojima se ističu Osorske glazbene večeri, koje se tijekom ljetnih mjeseci održavaju od 1976. godine.

Turistička ponuda gostima pruža organiziran i uređen smještaj u kućnoj radinosti u samome gradu, dok se izvan grada, uz more, nalaze dva autokampa s plažama te restoranima.

Susak

Jedinstveni pješčani otok jadranskog arhipelaga bogat prirodnim posebnostima i kulturnom baštinom. Površine 3,7 k10m² , u pomorskoj kartografiji ubilježen je već u 13. stoljeću.
Prvi poznati stanovnici otoka bili su Iliri, koji na najvećoj uzvisini ovog otoka Veloj straži (98 m), grade obrambenu i dojavnu gradinu. Jedino naselje na otoku podijeljeno je u dva dijela: starije Gornje Selo - nastalo je oko nekadašnje benediktinske opatije Sv. Nikole u 11. stoljeću, i novije naselje Donje Selo. Gornje i Donje selo spaja oko 150 stepenica.

Susak je otok vinograda i trstike koja čuva terasasti teren od erozije pijeska. Sušćani su Hrvati, po zanimanju vinogradari i ribari, a po prirodi vrlo duhoviti, snalažljivi, domišljati i religiozni. Poznati su po svom starohrvatskom govoru i nošnji, posebno ženskoj mini nošnji svakodnevnog i svečanog oblačenja. 
Najviše stanovnika živi na otoku Susku nakon završetka II. svjetskog rata. Šezdesetih godina ovog stoljeća dolazi do velikog iseljavanja u SAD.

Susak je zanimljiv i poseban u svakom pogledu. Otok nudi raznolike pješčane plaže, stjenovita kupališta i čisto more bogato ribljim vrstama. Na otoku obitavaju ljudi arhaična govora, osebujnih običaja i nošnji, vrijedni vinogradari i ribari.

Smještaj kod domaćina najbolji je izbor jer vam pruža mogućnost upoznavanja tog odista izvornoga svijeta. 
Otočić je povezan redovnom, svakodnevnom brodskom linijom s Lošinjem, te katamaranom s Rijekom.

Ilovik

Najjužniji nastanjeni otok lošinjskog otočja, sa istoimenim ribarskim mjestom, gdje danas živi 170 stanovnika. Današnje naselje nastalo je prije 200-tinjak godina, kada su se nekadašnji poljoprivrednici iz Velog Lošinja ovdje nastanili. Mještani Ilovika se bave vinogradarstvom i povrtlarstvom što im omogućuje velik broj bunara koji napajaju ovu zemlju vodom.

Položaj Ilovika je vrlo lijep, smješten je u manjoj uvali, koju sa sjeverne strane štiti otočić Sv. Petar na kome je groblje mještana Ilovika. More uz obalu je plitko, a nedaleko od mjesta je i pješčana plaža, kao i na susjednom otočiću Sv. Petru.
Dugačak i dobro zaštićen kanal između ova dva otočića služi kao luka mjesnim ribarima kao i brojnim nautičarima koji ovamo dolaze da bi uživali u netaknutoj prirodi.

Za Ilovik se kaže da je otok cvijeća, jer gotovo oko svake kuće cvatu oleandri, ruže, visoka stabla eukaliptusa i drugo cvijeće. Cvijeće na otoku Iloviku pripada otočnoj kulturi stanovanja. Specifičnost ovog otoka su stabla eukaliptusa.

Otok je s Lošinjem povezan brodskom linijom, ali i organiziranim izletima privatnim brodicama.

Unije

Nekoliko morskih milja zapadno do Lošinja smještene su Unije, brežuljkast otočić vapnenačkih stijena, prekriven niskom mediteranskom vegetacijom. Sjeverna i istočna strana otoka strme su i kamenite, obrasle zelenilom crnike, dok su južna i zapadna strana ravnije i tvore zaljev u kojem se nalazi jedino mjesto na otoku, koje u zrcalu mora odslikava pročelja svojih kuća i plodnih polja. To je otok maslinika u čijim krošnjama šumi dah starine. Ostaci rimske vile, krhotine crijepova i opeka svjedoče o drevnoj naseljenosti otoka.Otvoreno turističko letilište otkriva sada ovaj otok prekrasnih šljunčanih plaža i jedinstvenoga mora, ne samo ljubiteljima plovidbe.Onima koji na otok stižu svojim plovilom savjetuje se pristupačnija zapadna strana otoka, zaljev Maraciol u kojem je more najdublje. 

Jedino naselje na otoku istog imena, je tipično ribarsko selo, sa plažom dugom gotovo 800 metara.

U mjestu se nalazi nekoliko restorana i pošta, a smještaj (sobe i apartmani) pružaju mještani u svojim karakterističnim kućama širokih zabatnih pročelja.

Redovna brodska linija povezuje otok s Lošinjem, a nekoliko puta tjedno otok je povezan katamaranskom vezom i s Rijekom.